Irena Vuković je Vojinova mama, u slobodno vreme imunolog, večno zaljubljena u lepo u ljudima i enterijeru.
Dok sam se spremala da izađem napolje, ugledala sam knjigu pored kreveta i htela da pročitam jednu priču.
Ali, pročitala sam celu knjigu.
Hvala ti na otvorenosti, na posveti u Posveti, na lakoći koju sam dobila nakon čitanja. Posebno mi se dopalo što se ništa ne podrazumeva, što nema negovanja predrasuda i tabu tema. I baš se oseća da je deo tebe u knjizi.
N.M.
Pročitala♥️iskreno, lepo,ogoljeno.. bilo je i smeha i malo suza kada si pisala o ljudima iz Crne Gore. Čitaću je opet sigurno, baš mi je prijala, kao neki razgovor sa dobrim prijateljem. Drugo, tvoja energija i želja da sve ucinis lepđim I boljim je divna, posebno što si tako mnogo uradila u periodu koji je svim mamama stresan.
B.M.
Napokon sam imala malo slobodnog vremena i iskoristila sam ga da u dahu pročitam knjigu- i moj utisak je jedva čekam da pišeš još!
Iskreno iako je razredna u mojim sastavima uvek podvlacila one rečenice koje mi ti ispišeš (jer ja nikada nisam znala taj “famozni uvod “) meni su se uvek jako uklapale i činile boljim u odnosu na ceo ostatak sastava- jer to si uvek bila ti - što bi Balašević rekao “reči su tvoje oružje “ ali i više od toga…. Hvala za posvetu i ovako unikatan rodjendanski poklon!
Iako je teško izdvojiti najbolju priču jer su sve baš baš dobre, i diraju u srce, možda su mi “Ja sve mogu i ništa ne moram” i “Ljubav na poslednji pogled” dve koje su me najvise očarale!
N.P.
Tekstovi ti nisu previše. Drago mi je što si nastavila. I nadam se da ces pisati još. Pročitao sam knjigu u cugu za 40 minuta. Veoma sam uživao u pričama, razmišljanjima i pronašao se u dosta njih, iako nisam ni mama ni tata. Neke su me stvarno dirnule, da sam osetio kako mi suze oči. Ponavljam se, nastavi da pišeš. Bilo je zadovoljstvo čitati uz jutarnju kafu i cigarete nedeljom. Hvala ti 🤗
Šone
WOW!
Nisam neko ko voli preterano da čita knjige, pročitam po koju po preporuci kada sam baš raspoložena za to, a uglavnom ih ne završim, ne radi me to, i nikada nije, a na Vaš profil sam sama naišla, nešto me je tu navelo i ova knjiga me je držala od prve do poslednje reči bez da sam disala. Samo sam plakala.
Neverovatno ali u skoro svakoj priči sam se pronašla. Znala sam da ova knjiga ima nešto i svaku situaciju kako je opisana sam čini mi se mogla da osetim!
a JOŠ JEDNA ZA KRAJ me dotukla!
Bravo za Vas, hvala što delite, što znamo da nismo same i hvala na iskrenosti!
Vojin ima divnu mamu! ❤️
K.N.
Reči (jer sam vec upila neke redove) sasvim su probuđene i stvarne da baaaš mogu da se poistovetim... Doduše valjda sam Vas tako nekako i našla, po unutrašnjem ključu koji se okrenuo na neku ne ni lepu, već dobru/pravu reč...
I zbog ličnog iskustva.. vec je jedna priča ušla u vrh liste - "Jedan od pet". Vratila mi je ne tako davni osećaj...
Hvala mnogo... Davno nisam sebi kupila lepši poklon i to bez posebnog povoda..Sta ceš lepše.. 🤗💞
I.G.
"Nemoj nikad da se vratiš, kada jednom u svet kreneš.." Želim ti svu sreću.Umesto "recenzije"-da zapališ onu tvoju jednu u mesec dana I ostaneš džek, pustiš na repet "pamtim samo srećne dane", a u kafani naručiš uvek onu najskuplju🙃..ne flertuješ sa kompromisom, nastaviš da imaš pravo da se predomisliš, jer sve što treba da znaš je već tu.Želim ti da te "rade proleća", i asane u jogi, jutra na parkingu Ikee kada ih i ti poželiš.Želim ti da znaš da nije bilo za džabe, ne zato što se tešim i ja jer imam jednu takvu, nego što sada, kada čujem Plač, znam da bi radile drugačije da su umele bolje, dozvolile sebi ili ne dozvoljavale njima..želim ti da nastaviš sa Terapijom pisanja jer ima nas kojima je potrebna terapija čitanja🌞.Želim ti da što manje vičeš da se ne oseti strah, Vojina sa buketom hortenzija u svako proleće, dok još poraste a ti ga gledaš kako raste, ako je do gena, biće mu to prirodno😉..
K.T.
Zbirke priča o životu.
© 2026 Irena Vuković. Sva prava zadržana.